Ekonomist Vladimir Arčabić upozorava kako se uzroci rasta cijena neprestano izmjenjuju, a najnoviji udar dolazi s Bliskog istoka. HNB-ove projekcije tek za 2028. godinu predviđaju približavanje ciljanoj inflaciji od dva posto.
Inflacija u Hrvatskoj, koja je počela ubrzavati krajem 2021. godine i od tada je iznad ciljane razine od dva posto, već petu godinu ne posustaje. Prema riječima ekonomista Vladimira Arčabića, izvanrednog profesora na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i člana HAZU-a, sada već možemo govoriti o trećem valu rasta cijena. Nakon početnog šoka uzrokovanog pandemijom i ratom u Ukrajini, domaće gospodarstvo pogodio je val potražnje, a sada i novi energetski udar s Bliskog istoka.
"Inflacija je samo jedna, ali je imala dva uzroka", objasnio je Arčabić za Poslovni dnevnik, dodajući kako je prvi val 2022. godine, s vrhuncem od 13 posto, bio posljedica pucanja dobavnih lanaca i rasta cijena energenata. "Druga inflacija traje od druge polovice 2024. naovamo. U tom je periodu rast cijena u Hrvatskoj sporiji u odnosu na prvu inflaciju, ali Hrvatska više nije usklađena s europodručjem te dolazi do značajnijeg razilaženja."
Razmjer razilaženja s europodručjem jasan je iz lipanjskih podataka: dok je inflacija u Hrvatskoj mjerena harmoniziranim indeksom iznosila 4,2 posto, prosjek europodručja bio je 2,8 posto. Višu stopu od Hrvatske imale su Litva i Bugarska, a u širem EU okviru i Rumunjska. No, Arčabić upozorava na novi moment. "Danas možemo govoriti i o trećoj inflaciji, budući da je rat na Bliskom istoku (sukob SAD-a i Izraela s Iranom i blokada Hormuškog tjesnaca) ponovno izazvao rast cijena nafte te je putem rasta troškova utjecao na rast cijena u Hrvatskoj i ostalim zemljama EU-a i svijeta."
Brojke to zorno ilustriraju. Brent nafta je u travnju dosegnula vrhunac iznad 126 dolara po barelu. Iako je u srpnju, nakon privremenog sporazuma SAD-a i Irana, pala na oko 89 dolara, to je i dalje gotovo 50 posto više u odnosu na početak godine. Kroz Hormuški tjesnac prolazi oko petina svjetske nafte, pa je prijenos na europske cijene energije gotovo trenutačan. Posljedice su očite: u lipnju su cijene energije u Hrvatskoj bile 13,2 posto više nego godinu prije i predstavljale su najveći pojedinačni generator inflacije.
Drugi val inflacije, onaj iz 2024., imao je korijen u domaćim faktorima. Arčabić ističe kako je "pregrijavanje" gospodarstva uzrokovano zategnutim tržištem rada i povećanom potražnjom, pri čemu značajnu ulogu igraju i bespovratna sredstva iz EU fondova. Njihov udio u BDP-u narastao je s oko 10 posto u 2020. godini na čak 16 posto u 2024. godini, što je usporedivo s udjelom turizma u hrvatskom gospodarstvu, koji iznosi između 15 i 20 posto BDP-a.
"Definitivno postoje sukobljeni ciljevi (trade-off) između gospodarskog rasta i inflacije koje uzrokuju sredstva iz EU fondova. Najveći problem je vremenski okvir koji je nepovoljan s gledišta inflacije jer se sredstva moraju iskoristiti unutar zadanog razdoblja kako ne bi ostala neiskorištena", pojasnio je Arčabić. Ulaganja u infrastrukturu i rast plaća potaknut tim sredstvima dodatno hrane agregatnu potražnju.
Kada je riječ o plaćama, ekonomist naglašava kako je priča dublja od pukog okrivljavanja rasta plaća u javnom sektoru iz proljeća 2024. Kumulativni rast cijena od 2022. do danas veći je od 30 posto, što je značajno smanjilo kupovnu moć. Na zategnutom tržištu rada, gdje se nezaposlenost stabilizirala na povijesno niskih pet posto za Hrvatsku, rast plaća postao je nužnost. "Kombinacija sva četiri faktora može se svesti na sljedeće: zbog gubitka realne kupovne moći, postojao je pritisak na rast plaća koji je bio dodatno pojačan zategnutim tržištem rada. Rast nekih (najnižih) plaća, iz nužde se prelijeva direktno u potrošnju, što dodatno hrani inflaciju", kazao je.
Prema analizi Ozane Nadoveze s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, rast plaća u javnom sektoru objašnjava oko četvrtine inflacije. Konkretno, od četiri posto inflacije u 2024. godini, na taj faktor otpada najviše jedan postotni bod. U privatnom sektoru pritisak je još izravniji. "Vrlo jednostavno, u privatnom sektoru plaće su direktni trošak. Zbog rasta plaća javlja se prostor za povećanjem cijena kako bi se uskladili troškovi i prihodi", objasnio je.
Brži rast cijena u odnosu na vanjskotrgovinske partnere ozbiljno nagriza konkurentnost hrvatskog gospodarstva. "Brži rast cijena u odnosu na vanjskotrgovinske partnere znatno šteti konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva", upozorio je Arčabić. Realni devizni tečaj, koji je zbog članstva u europodručju zapravo odnos domaćih i stranih cijena, vratio se na razinu s početka globalne financijske krize 2009. godine. To se već osjeti u turizmu, gdje se Hrvatska uspoređuje s konkurentskim destinacijama poput Crne Gore, Albanije, Grčke ili Italije. "Lijek" za povratak konkurentnosti je ili jačanje necjenovne konkurentnosti, poput brenda Dubrovnika, ili razdoblje u kojem će hrvatske cijene rasti sporije od konkurentskih.
Arčabić cijelu situaciju uspoređuje s borbom protiv višeglavog čudovišta: čim jedan uzrok inflacije oslabi, pojavi se drugi. "Inflacija neće biti dugoročan problem, ako se stabilizira geopolitička situacija. Međutim, upravo se nalazimo u razdoblju najviše geopolitičke neizvjesnosti u posljednjih 50 ili više godina pa je, nažalost, za očekivati neke daljnje šokove sa strane ponude", zaključio je.
Prema posljednjim projekcijama Hrvatske narodne banke, brzom povratku na ciljanu inflaciju od dva posto ne treba se nadati. U temeljnom scenariju, HNB za 2026. godinu prognozira inflaciju od 4,9 posto, za 2027. godinu 3,1 posto, a za 2028. godinu 2,7 posto. U nepovoljnom scenariju, koji uzima u obzir više cijene energenata i dulje trajanje sukoba na Bliskom istoku, stope su još više: 5,2 posto za 2026., četiri posto za 2027. i 2,7 posto za 2028. godinu. Iako obje projekcije predviđaju postupno smanjenje, inflacija će i dalje biti povišena, a gospodarstvo pod pritiskom.
