Bosonogi uspon na Triglav: 'Razmišljao sam samo o toj djeci'
Igor Šehić popeo se na 2800 metara visok vrh kako bi prikupio 12 tisuća eura za udrugu CEDEPE koja pomaže djeci s cerebralnom paralizom.
Igor Šehić popeo se na 2800 metara visok vrh kako bi prikupio 12 tisuća eura za udrugu CEDEPE koja pomaže djeci s cerebralnom paralizom.
Dok je za većinu planinara osvajanje vrha krajnji cilj, za Igora Šehića uspon na Triglav bio je tek početak jedne mnogo veće priče. Ovaj hrvatski planinar popeo se bos na najviši slovenski vrh, visok 2800 metara, a iza ovog nesvakidašnjeg pothvata stoji humanitarna akcija za pomoć djeci i mladima s cerebralnom paralizom.
Igor je svoj pothvat započeo sredinom srpnja 2026. godine s namjerom da ga završi u jednom danu. No, planove mu je pomrsilo nevrijeme koje ga je prisililo na stanku. Posljednju, najzahtjevniju etapu odradio je dan poslije, u ranim jutarnjim satima. Cijeli put pratila ga je i ekipa RTL-a.
"Da je to bio drugačiji uspon, vjerojatno bi sam vrh bio cilj. Moj cilj je bio da ja izdržim taj napor, tako da sam najsnažnije emocije prolazio do samog vrha", ispričao je Igor za Net.hr.
Na putu do vrha doživio je i jedan poseban susret. Iako se pribojavao zmija, na samom vrhu ugledao je nešto sasvim drugo. "Vidio sam jednu malu slatku divokozu na samom vrhu i bio sam fasciniran koliko su te životinje prilagođene za kretanje na tim neopisivim liticama. Ja sam se morao mjesecima ozbiljno pripremati za bosonog uspon, a one se kreću poput perca po tim liticama. Dobro, one imaju i papke, njima je malo lakše haha", prepričao je Igor.
Na vrhu je susreo i druge alpiniste koji su bili zatečeni njegovim bosim stopalima. No, kada su čuli razlog njegovog pothvata, njihovo čuđenje zamijenilo je divljenje. "Kad sam se popeo gore, samo sam razmišljao o toj djeci i da na neki način ova akcija ne završi samo na mom usponu, nego da ova priča postane stvarna promjena", naglasio je.
Triglav je osvojen, ali pravi uspon tek traje. Igor želi prikupiti 12 tisuća eura za udrugu CEDEPE, koja skrbi o djeci i mladima s cerebralnom paralizom. U toj je udruzi i sam nekoć volontirao, a prikupljena sredstva namijenjena su opremanju senzoričkog kabineta u kojem stručnjaci svakodnevno rade s najmlađim korisnicima.
Iako je na vrh stigao bos, silazak je bila sasvim druga priča. "Spuštam se uvijek u obući jer spuštanje podrazumijeva ekscentričnu kontrakciju mišića, što je jako zamorno", objasnio je.
Nakon dva dana mukotrpnog hodanja po stijenama, potpuno izmučen i iscrpljen, u dolini Vrata dočekala ga je neočekivana nagrada. "Zamislite si dva dana hodanja po Triglavu, po stijenama. Bio sam stvarno izmučen i izmoren i onda sam u samoj dolini Vrata pronašao potok koji izvire iz Triglava, rekao bih po svojoj procjeni neka 4 stupnja, nisam mogao dobiti bolji poklon od svemira, to je bilo najbolje kupanje na svijetu", ispričao je Igor.
Njegov pravi uspjeh neće se mjeriti osvojenim metrima, već iznosom koji će humanitarna akcija prikupiti za djecu kojoj je i namijenjena.